AKO SE SUDI SAMO TITOVOM REŽIMU, ABOLIRAJU SE DRUGI Bleiburg - protiv manipulacije povijesti
Sudionici ovogodišnjeg obilježavanja godišnjice bleiburške tragedije olako prelaze preko revitalizacije simbola onih koji su svojom krivicom prouzročili tragične događaje.
Godinu za godinom, petnaest puta, Bleiburg koriste uniformirani stari i mladi simpatizeri ustaštva. Organizatori i sudionici spomen dana nisu ništa naučili: kao i svake godine evociraju uspjehe na mrtve bez suđenja, na ubijene bez krivice, i završavaju svečanom zakletvom da ''takvo što više neće biti moguće''.
Svake godine govornici to isto čine, i to pred osobama u uniformiranima te iste vojske čiji se mrtvih pripadnika sjećaju u Bleiburgu. Čine to i pred mladima, koji kostimiranje i uniforme smatraju privlačnim, provokativnim outfitom, a da o značenju te uniforme i njezine povijesti nemaju pojma. Zacijelo pojma nemaju ni predstavnici vlasti niti oni vjerskih zajednica: obje strane cjelokupnu bleiburšku tragediju pojednostavljeno stisnu u kalup ''komunističkog obračuna s neistomišljenicima''.
Pod zapovjedništvom generala Patricka Scotta omogućeno je da do tog obračuna dođe: Scott je odbio molbu hrvatskih izaslanika da Hrvatskoj vojsci prizna status ratnih zarobljenika. Pristao je samo na bezuvjetnu kapitulaciju. Do egzekucija nije došlo na austrijskom teritoriju, nego iza graničnog prijelaza Holmeca i kod Tezna, tj. na jugoslavenskom, slovenskom teritoriju. Između predaje i likvidacije nalazi se tajni dogovori na relaciji Jugoslavije i Londona, i konačna odluka britanske vojske da se ljudstvo koje se predalo, preda na daljnju nadležnost vlastima nove Jugoslavije.
Prema britansko-jugoslavenskom vojnom sporazumu, Britanci su jugoslavenskim vlastima odobrili izručenje svih “Yugoslav Nationals“. Politički povjerenik 4. Jugoslavenske vojske Milan Basta obećao je britanskoj strani da će civili biti repatrijirani, a vojna lica tretirana kao ratni zarobljenici. Najavio je da će časnicima koji su počinili ratne zločine suditi.
Za hrvatsko viđenje bleiburške tragedije nevažno je, ali sa područja ratnog prava, pravednosti i potpune slike događaja oko Bleiburga potrebno je znati da se istovremeno s hrvatskom tragedijom događala povijesna analogija na istom mjestu i u isto vrijeme: Čerkezi (Kozjaci), ulazeći iz Italije u okupacijsko područje britanske vojske na teritoriju pokrajine Koruške, također u dugačkim kolonama vojnika i civila, poslali su izaslanike britanskoj jedinici s ponudom predaje - u Bleiburg, i odande se pročulo da od statusa ratnih zarobljenika neće biti ništa, nego da će biti izručeni Staljinu. Izručenje se dogodilo na mostu preko Mure u Judenburgu, Gornja Štajerska. Daljnja sudbina Čerkeza ili “Donskih Kosjaka“ djelomice je poznata: tko je nadživio prve likvidacije, završio je na prisilnom radu u Sibiru.
Poznavanje okolnosti tragedije ne umanjuje krivicu naredbodavca (naredbodavaca) i izvršitelja egzekucije. No, utvrdivši odgovornost jednog čimbenika, ne može se prijeći preko ponašanja onih snaga koje su omogućavale (i mogle predvidjeti) naredne događaje. Dapače, nepoznavanje povijesti rezultira njezinom zloporabom, a teža je ako se ona događa zbog taktiziranja i kalkuliranja. Ako optužimo Titov režim, aboliramo druge. Kao što povijest ne smije biti oruđe politike, tako ne može biti instrument osobnih emocija.
Sudionici ovogodišnjeg bleiburškog obilježavanja godišnjice, poglavito oni iz vjerskih zajednica, apelirajući na to da se ti događaji ne smiju “nikada zaboraviti!“, olako prelaze preko revitalizacije simbola onih koji su svojom krivicom prouzročili događaje. Takav hladnokrvan cinizam onih koji su svojim držanjem Europu uveli u najveću katastrofu, pred očima vjerskih službenika i pred mladima, udarac je i žrtvama i skrnavljenje uspomena.
17.6.2009
piše: Anna Maria Gruenfelder
PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA
Komentari (0)
Redoslijed ispisa: od zadnjeg
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života!
U pozadini Ostavka nije hrvatska riječ? Vrhovna protestantska biskupica Njemačke Margot Kaessman, izabrana u listopadu 2009. godine na najviši položaj Evangeličke luteranske crkve Njemačke, dala je neopozivu ostavku...
U pozadini Kad veleizdaja postaje pravo i dužnost Jedna od posljednjih svjedokinja ustanka protiv nacističkog režima preminula je 4. siječnja ove godine: Freya Gräfin von Moltke, udovica pripadnika njemačkog otpora protiv nacizma...
U pozadini Europski križ s križevima Simboli su potrebni u multikulturalnim i multikonfesionalnim društvima jer osiguravaju i čuvaju prepoznatljivost, osobitost i identitete, piše Anna Maria Gruenfelder...
Dan Gospodnji Kristovo milosrđe prema grešnicima Isus svojom praksom želi povratiti ljudsko dostojanstvo onima kojima je ono bilo oduzeto i ponovno ih uključiti u ljudski život iz kojeg su bili isključeni. Njegovo je poslanje u spašavanju...
Zoom Papa o pedofiliji: Sramim se! Otvoreno priznajem u ime Crkve da svi osjećamo sram i grižnju savjesti, napisao je papa Ratzinger u pismu irskim katolicima, no uz odgovornost nije pozvao na ostavke odgovornih…
Zoom Zaređen biskup najmlađe biskupije Na trgu ispred katedrale sv. Terezije Avilske u Bjelovaru u subotu je održano svečano misno slavlje tijekom kojeg je zaređen prvi biskup novoosnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije...
Zoom Pravednica među narodima iz Crkve Brojni redovnici i redovnice su se tijekom Drugog svjetskog rata isticali u zauzimanju za Židove, među njima je i Agnese Tribbioli, utemeljiteljica družbe Pobožne radnice sv. Josipa...
Zoom Komarica novi šef biskupa u BiH Nakon što je kardinalu Puljiću istekao petogodišnji mandat, za predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izabran je na zasjedanju biskupa u Mostaru banjolučki biskup Komarica...
mari
uKristu
emmma
