KRIŽ U ŠKOLAMA – POVREDA LJUDSKIH PRAVA? Europski križ s križevima
Simboli su potrebni u multikulturalnim i multikonfesionalnim društvima jer osiguravaju i čuvaju prepoznatljivost, osobitost i identitete. To vrijedi i za simbole koji nose povijesnu hipoteku.
Križevi (raspela) u školskim prostorijama krše temeljna prava inovjernika, nespojivi su s postulatom neutralnosti liberalne demokracije spram vjerskih manifestacija i vjeroispovijesti. To je sažetak pravorijeka Europskog suda za ljudska prava koji je uznemirio i isprovocirao biskupe i katoličku javnost, ne samo u Italiji nego i u drugim zemljama s većinskim katoličkim stanovništvom. Bolje bi bilo da su svi koji su se smatrali povrijeđenim u svojim vjerskim osjećajima temeljitije pročitali tekst presude i nakon toga duže razmišljali.
Što je toliko uznemirujuće u strasburškoj presudi? Europski sud, tumačeći Europsku konvenciju o ljudskim pravima, polazio je od teze da se europske države razvijaju u pravcu multietničkih, multikulturalnih i – naravno – multikonfesionalnih društava; drugim riječima, pluralizam vjerskih manifestacija i običaja je nepovratan trend. Zaključak: taj razvitak iziskuje nove oblike ponašanja i prilagodbe.
Pluralizam, sastavni dio demokratskog društva, zahvaća ili je zahvatio i odgojno-obrazovni sustav. Europska konvencija o ljudskim pravima, koja je i sama pratila razvitak i rastuće značenje ljudskih prava i temeljnih sloboda u europskim društvima, došla je do važnih spoznaja o nekim bitnim odrednicama za život u pluralističkom društvu: važno je uključivati i nikoga ne isključiti, bez obzira na nečije socijalno, zemljopisno, etničko podrijetlo, ma kakve vjeroispovijesti ili etničke pripadnosti bio. Škola mora biti mjesto susreta različitih vjera i svjetonazorskih uvjerenja, gdje će učenici stjecati saznanja o svojim mislima i tradicijama, objektivno, kritički i pluralistički, neutralno i nepristrano.
Neutralnost je nespojiva s priznavanjem legitimnosti određenoj vjerskoj zajednici, uvjerenju ili vjerskoj praksi. Europski sud posebice vodi računa o tome da škole rade s osobama još nerazvijene sposobnosti kritike i nezrelih metoda ophođenja s pritiscima koje na njih vrše – svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nehotimično – nastavnici kao osobe od autoriteta. Između njih i učenika postoji hijerarhijski odnos i ovisnost, zbog kojeg se dijete, ne bez sukoba, žrtava i trauma, brani od neželjenih utjecaja.
Radi li se pak o okruženju u kojem određena vjerska zajednica predstavlja većinsko stanovništvo, inovjernici ili nevjernici se mogu osjećati izoliranim i izloženim pritisku da se moraju prilagoditi i do određene mjere zatrti svoj identitet. Naposljetku, kršćanski križ je nesporno kršćanski simbol, što je bilo dovoljno Europskom sudu da nekršćanima priznaje kako on nije njihov simbol i kako se u prostorijama s javno isticanim križevima mogu osjećati isključenim, pa čak i emocionalno traumatiziranim. “Kako to?“ u nevjerici su se pitali svećenici i komentatori. Kako se osjećati diskriminiranim kad je križ simbol nadčovječne, cjelovite, sveobuhvatne, najčistije, najaltruističke ljubavi?
Križ – simbol vrhunske ljubavi?
To ispovijedaju vjernici, to je tajna vjere, nedokučiva čak i samim kršćanima, a židovima sablazan, poganima ludost (kako je apostol Pavao poručio Korinćanima). Križ je – što je prizemna ovozemaljska istina – bio najprije instrument najsurovije i najsramotnije smrtne kazne u Rimskom imperiju, uz to još i znak sjećanja na smrtonosnu pravosudnu grešku, i naposljetku znak sjećanja na sve spaljene, utamničene, mučene heretike i žrtve lova na duše.
Opasnost traumatiziranja je naročito velika za učenike koji pripadaju manjinskim vjeroispovijestima. Oni bi se mogli zapitati hoće li ih se nakon tolikih povijesnih križarskih ratova u znaku križa ponovno nasilno zatirati kao strance, inovjernike, kao “sjenu“ i žrtvene jarce.
Europski sud smatrao je potrebnim inovjernu djecu zaštititi od emocionalne traume inzistiranjem na negativnoj slobodi vjeroispovijesti, dakle dati im pravo na nesudjelovanje u vjerskom životu i na neprihvaćanje katoličkih simbola. Suci naglašavaju da prava katoličkih roditelja na (katolički) odgoj završavaju ondje gdje počinje pravo inovjernih ili nevjernih roditelja.
Simboli su potrebni društvu
Prisutnost križeva ne samo u javnom prostoru nego i u službenim i javnim prostorijama govori u prilog uvjerenju da europska kultura i kultura temeljnih ljudskih prava počiva na novozavjetnoj etici.
Vidljivo isticanje vjere i njezinih simbola u svakodnevnici – pa i u školskom ambijentu – sastavni je dio tolerantnog suživota u pluralističkom društvu. Štoviše, simboli su potrebni u multikulturalnim i multikonfesionalnim društvima jer osiguravaju i čuvaju prepoznatljivost, osobitost i identitete. To vrijedi i za simbole koji nose povijesnu hipoteku.
Duboko u sebi vjerujem da nije ni poželjno sterilno očistiti vanjski ambijent od svake sablazni. Pitanje je je li to uopće moguće kad nas živi život svakog trenutka može suočiti s najvećom sablašću uopće, sa smrću, s neizbježnom “narcističkom uvredom“. Kad je modernistički slikar Otto Dix započeo svoju karijeru, odlučio je slikati “ne lijepo, nego istinito“, a to je za njega značilo zagrepsti pod površinu ili ignorirati sve “lijepe“ privide, ne bi li iza njih otkrivao krabuljnu facu i ružnoću. Križ koji nevjernik ne smatra znakom ljubavi – potpuno se slažem s njime! – podsjeća na mračnu stranu života i na neizbježne gorke istine, koje nas pogode bez obzira na našu uznemirenost i bijeg pred njima. Djeca se moraju naučiti suočiti s njima. Škola, koja im ne prenosi samo znanje nego ih priprema na život, mora voditi računa o tome i učenicima ne samo interpretirati Rilkeov vapaj “Bože daj svakome svoju smrt“. Simbol smije uznemiravati i zato križ mora ostati vidljiv usred dana i života.
Domino efekt strasburške presude
Europski sud za ljudska prava nema mogućnosti prisiliti vlade na promjenu zakona. On presuđuje samo u individualnim slučajevima. Zato je nejasno kako će se stvar dalje razvijati. Talijanska će Vlada uložiti žalbu, no ako i Veliki senat dođe do istog zaključka, ostaju dvije mogućnosti – Italija ostaje pri svojem zakonu i pri obaveznom isticanju križeva u školskim razredima, i tada svatko ima dobre šanse za uspješnu tužbu i novčanu odštetu. Ili talijanska država promjeni zakon, što je – sudeći prema sadašnjim reakcijama – manje vjerojatno.
Jedno je sigurno. I u drugim zemljama raste pritisak na ustavne suce da tumače slobodu vjeroispovijesti u skladu sa pravorijekom Europskog suda za ljudska prava.
21.11.2009
piše: Anna Maria Gruenfelder foto: hc
PODIJELI OVAJ ČLANAK S DRUGIMA
Komentari (0)
Redoslijed ispisa: od zadnjeg
Info box
Vaš komentar je predan. Nakon što redakcija pregleda Vaš komentar, on će biti naknadno objavljen ili neobjavljen u skladu s pravilima komentiranja tekstova na portalu Križ života.
Info box
Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Registrirajte se ovdje i postanite i vi dio zajednice korisnika na Križu života!
U pozadini Ostavka nije hrvatska riječ? Vrhovna protestantska biskupica Njemačke Margot Kaessman, izabrana u listopadu 2009. godine na najviši položaj Evangeličke luteranske crkve Njemačke, dala je neopozivu ostavku...
U pozadini Kad veleizdaja postaje pravo i dužnost Jedna od posljednjih svjedokinja ustanka protiv nacističkog režima preminula je 4. siječnja ove godine: Freya Gräfin von Moltke, udovica pripadnika njemačkog otpora protiv nacizma...
U pozadini Zemlja ili mir Kršćani koji su sastavili izjave komisija Justitia et pax (podjednako hrvatske i slovenske) nisu razmišljali o tome da osmisle put rješavanju, nego konzerviranju problema…
Zoom Iustita et pax o krizi i zaštiti vode Na sjednici Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, koja je u srijedu održana u Sisku pod predsjedanjem biskupa Košića, najavljena objava još jedne izjave o krizi...
Zoom Sramota Katoličke crkve i u Švicarskoj Kurska biskupija u Švicarskoj reagirala je priopćenjem na seksualna zlostavljanja maloljetnika koja je 70-tih godina prošlog stoljeća počinio svećenik Gregor Müller...
Zoom Prikrivanje pedofilije i u Njemačkoj Na temelju naših sadašnjih spoznaja, bilo je prikrivanja u svim biskupijama u Njemačkoj. Nažalost, u ovome trenutku s tim se moramo pomiriti, priznao je njemački biskup Stephan Ackermann...
Zoom Irski kardinal Brady: Stidim se! Gledajući prošlost, osjećam stid zbog toga što nisam bio na visini vrednota koje ispovijedam i u koje vjerujem, rekao je irski primas kojeg se povezuje s prikrivanje pedofilije u Crkvi…
Zoom Vatikan osnovao Komisiju o Međugorju Pri Kongregaciji za nauk vjere ustanovljena je Međunarodna komisija za Međugorje, a predsjednik Komisije je kardinal Camillo Ruini, priopćeno je iz Tiskovnog ureda Svete Stolice...
neprimjetna13
Adriatic_sea
NikolaH
NovaJa
